Za mene kompromis znači odgovornost prema ljudima i zadatku koji sam preuzeo. Znači spremnost na razgovor i dogovor u javnom interesu. Nikada ne znači odustajanje od principa.
Ljudi koji me poznaju znaju da ni u ratu ni u miru nisam bježao od odgovornosti, niti sam svoje principe mijenjao radi lične koristi. Zato me neće pokolebati pokušaji da se riječ „kompromis“ predstavi kao nešto drugo. Na iznesene tvrdnje odgovorio sam činjenicama i argumentima. Javnost ima pravo postavljati pitanja, a ja imam obavezu odgovoriti.
Postoje i oni kojima smeta svaki dogovor u kojem oni nemaju posljednju riječ. Radikalna politika po logici „ako neću biti ja, neka ne bude niko“ ne može donijeti ništa dobro Mostaru. Niko nema isključivo pravo da odlučuje o budućnosti ovog grada i kantona, najmanje oni koji bi to željeli raditi iz sjene.
Svjestan sam da je moj povratak na političku scenu nekima trn u oku. Ne pokreće me ego. Da ne vjerujem da mogu doprinijeti, ne bih ponovo izlagao ni sebe ni svoju porodicu svemu kroz šta smo već prolazili. Kandidovao sam se jer vjerujem da se u Parlamentu FBiH mora čuti glas ljudi iz Hercegovačko-neretvanskog kantona i da se moraju odgovorno zastupati interesi Bošnjaka.
Dijalog. Kompromis. Povjerenje.
Iza tih riječi stojim. Ko u politici ne može prihvatiti razgovor i dogovor, neka objasni građanima kako misli rješavati njihove probleme?